Translate

четвртак, 24. март 2011.

NOĆNI VETAR

                              U šumskom gaju, kraj grma zove
                         vila je dragom venčić plela,
                         od ivanjskog nežnog bilja,
                            žutog smilja i bosilja.
                       Noćni je vetar gledao,
                            ruke joj svoje pružio,
                            u kosu zvezde upleo,
                             oči joj rosom umio,
                            jelek šapatom istkao,
                        osmeh joj s usana ukrao,
                           al' tugu iz srca nikada ...
                        U duši pastira, čežnja se roji,
                  ko zvezde na nebu u letnji suton.
                            Noćni ga vetar gledao,
                           oblakom Mesec sakrio,
                             poznate staze zameo,
                             u mračne gore zaveo,
                         zvuk frule u nedra sakrio,
                            šumskoj ga vili odneo,
                          uzdah joj s usana ukrao,
                          al' ljubav iz srca nikada ...

Ana San Snova Milinović
                        

Нема коментара:

Постави коментар